Ptičice

Nedavno sam vidjela fotografiju papirnatih ptičica špagicama pričvršćenih na nekakav drveni štapić. Baš su mi se svidjele pa sam odlučila nešto slično napraviti od fimo mase. Naravno da mi nisu ispale nimalo slične onima na fotografiji... prvo nisam imala fimo masu boja kakve su te ptičice (zapravo jesam, ali su mi trebale za nešto drugo, a s obzirom da su u kutiji već sto godina spavali paketići fimo mase boja koje inače ne koristim, odlučila sam za svoje ptičice upotrijebiti te uspavane paketiće) i drugo moja mašta me uvijek ponese u nekom drugom smjeru od onoga kojim sam planirala ići, eh. I tako sam uzela uspavane paketiće fimo mase, pomalo turobnih boja i napravila tri neobične ptičice, koje čekaju da se uselim u novi stan (a to će biti za malo više od mjesec dana) i smjestim ih nekamo gdje će biti sretne te gdje će pjevati pjesme koje budem samo ja mogla čuti i razumjeti... naravno, kad su to moje ptičice :)

Sve što vam je potrebno za izradu je:

• fimo masa,
• masni papir (koji služi za izradu te pečenje),
• valjak,
• nožić,
• špagica
• i malo mašte

Nadam se da ćete uživati u izradi, ja jesam :)

Kućni anđeleki - čuvari doma

Prije Božića mama i ja smo naručile tri knjige: jednu s idejama za uređenje doma uoči božićnih blagdana (Country Living), drugu s idejama za izradu ukrasa od filca i treću s idejama za izradu platnenih ukrasa (Tilda's Christmas Ideas). Sve su predivne i vrijede svakog novčića, ali ova treća je posebno zanimljiva jer mi je dala ideju za izradu mojih kućnih anđeleka - čuvara doma (ovo ime smo smislile mama i ja :).

U toj trećoj knjizi je opisana izrada anđeleka od šarenih tkanina i tankih čarapa (najlonki). Anđeleki imaju vitko tijelo, duge vintage haljine i duge noge, a na krilima je provedena žica kako bi mogli ukrašavati vrata, prozore, zidove i sl. Svidjeli su mi se na prvi pogled, a tek mi je neki dan pala na pamet ideja da bi mogla napraviti tako vitke anđeleke, sa dugim haljinama od fimo mase, naravno na svoj način...

I tako sam uzela potreban materijal (koji je neko vrijeme spavao na tavanu, jer sam se totalno uljenila preko ovih blagdana) i napravila prva dva takva anđeleka. Jedan za mamu (anđelek u ljubičastoj haljinici) i jedan za ujnu (anđelek s natpisom "Tanjina kuhinja"). Mama se svojim oduševila, a ujna još svoga nije vidjela. Nadam se da će joj se svidjeti!

Božićni medenjaci

Obožavam miris cimeta, klinčića i meda! Pa postoji li onda nešto bolje od domaćih ukrasa za bor koji sadrže te predivne mirise?!
Svake godine mama i ja pečemo medenjake za bor. Prije ih je s nama pekla (odnosno samo ukrašavala) i moja sestra, ali kako više ne živi s nama mama i ja ih pečemo same. I tako smo i ove godine napravile medenjake...

Recept:

Tijesto

• 200 g meda
• 75 g margarina
• 100 g šećera
• 1 jaje
• 400 g brašna
• 2 žličice praška za pecivo
• 1/2 paketića mješavine začina za medenjake
• prstohvat soli

Glazura

• šećer u prahu (ovisi koliko želite da glazura bude gusta)
• tučeni bjelanjak ili sok od limuna

Postupak:

Med, margarin i šećer zagrijavajte na laganoj vatri dok se šećer ne otopi. Kad se smjesa šećera, meda i margarina ohladila, umiješajte je u jaje. Pomiješajte brašno, prašak za pecivo, začine, i sol te na to stavite prethodno napravljenu smjesu (jaje, med, šećer, margarin). Tijesto dobro izradite rukama. Kad je tijesto za medenjake gotovo, zamotajte ga u vrećicu ili ga stavite u plastičnu posudu s poklopcem i pustite da odstoji pola dana.

Nakon što je tijesto odstajalo, ponovno ga premijesite, razvaljajte i izrezujte pomoću kalupa razne oblike. Ako medenjake ne želite lijepiti jedan na drugi, kao što sam to radila ja, onda sa štapićem za ražnjiće napravite rupice kako biste mogli kasnije provesti špagicu.

Medenjaci se peku na 200 °C 15 - 20 min.

Kuhinjom će se širiti predivan miris cimeta, klinčića i meda (isplati ih se peći samo zbog tog mirisa, ozbiljno)...

Pečeni kolačići se trebaju ohladiti prije ukrašavanja, pa ako imate u kući nekoga kao što je moj tata, bilo bi pametno da ih hladite podalje od kuhinje i te osobe... naime moj tata ih je uspio pojesti nekoliko :)

Kad su se medenjaci ohladili ukrasite ih glazurom od šećera u prahu i šljokicama, bombonima, ukrasima za torte... Ukrasite ih kako god vam padne na pamet :) ! Ako medenjake želite spojiti, onda jednu stranu nemojte ukrasiti, odnosno polovicu medenjaka stavite sa strane neukrašene.

Nakon ukrašavanja, pustite da se glazura dobro posuši!

Kad su se medenjaci posušili, spojite dva po dva medenjaka (ista naravno) vrućim silikonom i to tako da na medenjak koji nije ukrašen stavite malo silikona, na to stavite trakicu, pa još malo silikona i zatim drugi, ukrašeni medenjak! Ili ako ste radili rupice, samo provučete špagicu kroz rupicu, zavežete špagicu i gotovo.

Medenjaci se mogu koristiti i kao ukrasi na vjenčićima za vrata, adventnim vjenčićima, prozorima i sl. Ja sam jedne godine na medenjake ispisivala imena, pa ih stavljala na poklone umjesto kartončića s imenom i ukrašavala sam s istim takvima (s imenima) tanjure za predbožićnu večeru.
A najbolje je to što su medenjaci potpuno jestivi (ako ih ne spajate silikonom :) tako da izrada ukrasa za bor može biti prava zabava za vas i vašu djecu, unuke ili nećake i nećakinje...!

Za kraj ovog medenog posta želim vama i vašim najdražima sretan Božić i sretnu i uspješnu novu godinu! Pusica :)

Kartončići za bor sa fotografijama i vintage slikicama

Prošle godine je moja ujna radila kartončiće sa fotografijama i vintage slikicama (od tud je došla i ideja za jastučiće sa vintage slikicama) kojima je okitila bor. Meni i mojoj mami se to jako svidjelo pa sam ove godine probala i ja napraviti slične kartončiće i odlučila to podijeliti s vama jer za malo novaca i uz nešto truda možete i vi napraviti vlastite ukrase za bor i uživati u fotografijama vaše obitelji, prijatelja i vaših najdražih trenutaka.

Materijal koji vam je potreban:

• tanji karton,
• foto-papir,
• spravica za raditi rupe na papiru,
• ukrasne trakice,
• šljokice,
• obične škare,
• škare valovitog ruba ili cik-cak škare,
• kist,
• ljepilo i
• Window Pen (prozirna kontura za staklo).

A sad postupak... Prvo izaberete fotografije i vintage slikice koje želite na kartončićima. Zatim u nekom programu na kompjuteru (npr. Paint, Photo Scape) složite kombinacije fotografija i vintage slika (možete im dodati razne okvire ili natpise, što god vam padne na pamet :) te ih kopirate u program Word. Kad ste sve napravljene slike (fotografije i vintage slikice zajedno) kopirali u Word, isprintate ih na foto-papir. Ja sam svoj papir kupila u Metrou i to neki najjeftiniji (Aro). Ako u printeru nemate boju za fotografije, onda slike, nakon što ih isprintate i izrežete, posprejajte lakom za kosu da se boja ne razmazuje. Nakon toga izrežete karton (karton mora biti sa svake strane veći od slike cca 1 cm), zalijepite slike i karton ponovno izrežete, ali škarama sa valovitim rubom ili cik-cak škarama. Kad ste to napravili na kartončiću sa slikom napravite rupice kako bi kasnije mogli provući ukrasnu trakicu. Zatim rubove kartončića premažete Window Pen-om i posipate šljokice po premazanom kartonu. Kad se rub kartona osuši, kroz rupice koje ste prije napravili provučete trakicu, zavežete mašnicu i gotovo. :))

Moji kartončići izgledaju ovako...

Na Badnjak svake godine moja obitelj (moja sestra, njen muž, moj tata, moja mama i moj dečko, koji put i moja baka, a ove godine i moja najdraža nećakinja Rosa) i ja kitimo bor, večeramo, otvaramo poklone, družimo se... uživamo u najljepšoj večeri u godini. Ove godine ću biti sa svima njima i za Božić, i dan nakon Božića, i dan nakon toga... sve dok ne raskitim svoj bor!

Bliži nam se Božić...

Jučer smo mama i ja u podne počele s ukrašavanjem našeg doma... Zapravo ja sam ukrašavala dok su svirale božićne pjesme, a vani se sve bjelilo (dan prije je pao snijeg), a mama je hodala na tavan, pa je išla van po imelu, pa opet na tavan, gore dolje, sim tam... kako bi meni donjela sve što mi je bilo potrebno za izradu vjenčića, ljuljačka za prozore i sl...

Navečer je sve bilo spremno za Prvu adventnu nedjelju!

Neću vas zamarati sa postupcima ukrašavanja i sličnim, već samo uživajte u slikicama... :))

I za kraj malo zimskog ugođaja...

Slika u izlogu

Meli je napokon otvorila svoja vrata u Vlaškoj 45! Otvorenje je bilo i više nego uspješno... kolačići su bili njami - njam, torte također, dijelili su se poklončići, pio se šampanjac... i sve to u prekrasnom ambijentu (barem je meni prekrasan :) slastičarnice Meli u kojem se osjećate kao kod kuće, ili prije kod svoje bake (ili vas vraća u prošlost) i poželite zauvijek ostati tamo uživajući u prekrasnom mirisu kolačića, čokolade, cimeta...

No prije otvorenja, a nakon završetka mog murala, bilo je još jaaaaako puno posla. Na meni je bilo osmisliti izgled izloga na kući u kojoj se nalazi slastičarnica. Bilo je puno ideja, ali sam na kraju shvatila da ni jedna nije dobra i smislila najkompliciraniju varijantu koju sam valjda mogla. Baš tipično za mene. Ideja je bila nacrtati ili gotove torte i kolačiće ili izradu torta i kolačića. Ujna i ja smo se odlučile za ovo prvo s obzirom da je to ipak izlog, a u slastičarnici već imamo sliku izrade torte, odnosno ukrašavanja.

I tako sam otišla u slastičarnicu, izmjerila izlog (doduše ne sama), otišla kupiti šperhploču (opet ne sama, trebalo je to i nositi budući da je visoka 160 cm i široka oko 80 cm), uzela olovku, akrilne boje i prionula na posao. Prvo sam obojala pozadinu. Zatim sam, kad se boja posušila, olovkom nacrtala torte i kolačiće i počela bojati.

Kako sam bila na podu i klečala cijelo vrijeme, koljena su me tako boljela da sam jedva noge izravnala... užas...

Onda se baka dosjetila da raširimo stol u blagavaonici i da slikam tamo. Premjestila sam se sa ogromnom šperhpločom i bojama u blagavaonicu i nastavila sa slikanjem...

Međutim taj položaj slikanja je bio grozan za kralježnicu. Unatoč tome slikala sam i dalje... Boje je bilo posvuda. Nekoliko puta sam i stala na tanjuriće s bojom (papuče su završile u smeću).

Sve u svemu, slikanje te slike je bio zanimljiv i kreativan (i pomalo bolan) provod... ali i slatki jer sam dobila prefine kesten kuglice (kao energiju "umjetnici" :) uz koje bol nije bila bitna, a ni obojan pod i papuče.

Rezultat obojanih papuča, bolnih koljena i bolne kralježnice bila je slika koja danas stoji u izlogu slastičarnice Meli u Vlaškoj 45.

Moj prvi mural

Moja ujna, vlasnica slastičarnice Meli u Zagrebu u Dubovačkoj ulici, pitala me (mislim da jedan dan u 9. mjesecu) da li bih joj mogla nešto nacrtati na zid nove slastičarnice, koja se uskoro otvara... Zamislila je da slika bude uokvirena prozorom sa drvenim šaropoljkama. Slika je trebala prikazivati livadu sa cvijećem i leptirićima te stablom na kojem visi ljuljačka... Kako se ideja o uređenju nove slastičarnice sve više razrađivala, shvatila je da ta slika zapravo ne bi baš imala smisla i odlučila se za novu... bilo ju je strah pokazati mi ju, jer je mislila da budem joj rekla da nije normalna jer slika baš i nije jednostavna (barem meni, a njoj pogotovo). Ali kad mi ju je napokon pokazala, ja sam rekla da to nije problem... samo tek tako sam to rekla... a zapravo sam si mislila "Pa kako budem ja to?". I dobro... to je bilo dogovoreno.

Prije dva tjedna ujna i ja smo otišle u novu slastičarnicu u Vlaškoj 45. Odredile smo mjesto za slikanje, izmjerile i ljepljivom trakom označile dio zida na kojem sam stvorila svoj prvi mural! Da se ja baš toliko ne mučim, mislile smo preko projektora olovkom nacrtati sliku, odnosno ja bih to radila, ali projketor je bio toliko loš da je naš plan propao, a ja sam uzela sliku koju sam trebala naslikati na zid i započela sa skiciranjem. Išlo mi je dosta dobro, bar smo mi mislile tako, ali od jada i straha kako će sve ispasti i dali će ujna biti zadovoljna bila sam potpuno mokra.

Nakon skiciranja, započela sam bojanje akrilnim bojama...

Ujna je svako malo dolazila i svaki put je bila iznova oduševljena, već mi je postajalo neugodno... :) Kad sam oslikala lice, ruke, kosu, pola torte i ni pola stola, pospremile smo boje, oprale kistove i krenule doma s ujom koji je došao po nas.

Danas, dva tjedna nakon početka slikanja murala, smo ponovno otišle u slastičarnicu kako bih napokon završila svoju sliku na zidu. Izvadila sam akrilne boje i kistove iz košarice i krenula s bojanjem. Ubrzo sam napravila pauzu kako bih pojela odličan sendvič s mozzarellom, rajčicom i pecivom s maslinama u svrhu dobivanja energije za slikanje :) te nakon dobivene energije nastavila sa slikanjem...

Nakon otprilike pet sati rada (sveukupno oko deset sati), bila sam gotova... napokon...

Prilično sam zadovoljna svojim prvim muralom. Naravno da sam napravila nekoliko greškica koje bih ispravila da mogu, ali sve u svemu sam zadovoljna i sretna! A najvažnije zadovoljna je i moja ujna, zapravo oduševljena je! Rekla mi je da želi da joj istu takvu sliku, iste veličine nacrtam na papir, karton (što već) da ju može uokviriti (prije dva tjedna, kad sam započela sa slikanjem stalno je ponavljala kako je šteta da smo to na zidu radile jer to nije trajno). Čak je i moj ujo rekao, u autu kada nas je vozio prema doma, da je mural prekrasan, a ujna je rekla da kad ujo tako kaže da je to onda tako! :)

Ukrasi za bor sa božićnim vintage sličicama

Pomislit ćete da sam poludila... Pitat ćete "Pa zar već Božić?", ali ja si jednostavno ne mogu pomoći... Kad ljetu bude kraj i započne jesen, padnu mi na pamet gljive i kesteni i šarenilo lišća na drveću, ali nekako se tu brzo ugnijezdi Advent i Badnjak i Božić, a s tim i kolači, ukrasi i sl.

Moja mama i ja smo već napravile popis kolača koje budemo pekle... :) Osjećam neodoljiv miris pečenih vanilin i cimet kiflica... mmmmm... i u glavi mi nastanu slike božićnih ukrasa, okićenog mirišljavog božićnog drvca...
I tako su mi pali na pamet ukrasi za bor - jastučići sa vintage božićnim sličicama. Uzela sam tkaninu, konac za heklanje, materijal za punjenje, konac, iglu, škare i mašinu za šivanje i primila se posla, a posla se primila i moja seka pošto ja ne znam šivati na šivaću mašinu. Princip šivanja bio je isti kao i kod izrade srčeka, samo je šablona bila pravokutna, a ne srcolika. Kad su jastučići bili gotovi, vintage sličice sam isprintala na rižin papir, izrezala ih i zaljepila decoupage ljepilom na ukrase. I gotovo!





Novi božićni ukrasi nestrpljivo čekaju Badnjak da uljepšaju božićno drvce! :)

Medica Tajana - photo session u lavandi

Prije točno tjedan dana vratila sam se s mora... 2 mjeseca sam bila u Novigradu kraj Zadra (tamo imamo kuću koju su sagradili baka i deda) i to sa svojom sestrom Tajanom i nećakinjom Rosom. I još uvijek mi je sve tako čudno... Previše buke, zrak drugačije miriši, s trešnje u mom vrtu je već otpalo lišće... baš mi je sve nekako fuj... A da ne spominjem koliko mi fale sestra i Rosa - predivno malo čudovište koje se tolko uvuče čovjeku pod kožu... s njom svaki dan nešto novo...

I tako sam iskopala slike medice koju sam radila, a moja sestra slikala...

Zidić od kamena s plaže (koji je radio moj deda), lavanda, slike koje je slikala Tajana, medica koju sam nazvala po sestri... i nekako sam opet na moru, oko mene borova šuma, predivan morski miris i Tajana i Rosa kraj mene...