Cvjetni lampioni

Nedavno (ili točnije 5.5.) sam proslavila svoj 26. rođendan... Bilo je presuper, baš sam se dobro zabavila, a mislim da i svi ostali koji su ga sa mnom proslavili (barem su mi tak' rekli :)... no to nije tema mog novog posta. Htjela sam vam pisati o cvjetnim lampionima (baš ne znam da li je lampion pravi naziv za te krasne ukrase, ali ne znam kako bih ih drugačije nazvala) koje sam pronašla na stranici od Marthe Stewart (http://www.marthastewart.com/how-to/hanging-paper-flowers?czone=home/decorating-with-nature/decor-nature-floral&center=350556&gallery=344967&slide=280262#slide_0), a kojima sam ukrasila prostor na kojem se održavala proslava rođendana. Na stranici imate uputstva za izradu tako da ne budem opisivala detalje izrade, samo budem vam rekla da izrada nije bas tako jednostavna kako se čini i trebalo mi je za izradu 9 lampiona cca 3 sata (možda bi vama trebalo manje vremena jer sam ja totalno i skroz picajzlava i nenormalna, no dobro), ali mislim da se trud isplatio... Možda najbolje da ne duljim dalje, već da procijenite sami... :)

Uskršnji stol

Već duže vrijeme ne uspijevam napraviti sve što mi padne na pamet i što se nađe na mom popisu radova, planova i sl. Ili čak i stignem, ali ne uspijevam to fotodokumentirati ili čak i to uspijem, ali definitivno ne pronalazim malo vremena da napišem poneku riječ o svemu tome i podijelim sve s vama... Toliko toga želim raditi, ali jednostavno ne znam kak' da sve to uguram u neki osnovni raspored (posao, spavanje, tu još ubrajam i održavanje stana - pospremanje itd.)... htjela bih i raditi torte i kolače, biti kreativna, nadograđivati znanje, raditi u vrtu, biti u prirodi, odmarati se, čitati, družiti se sa svojim dečkom, obitelji, prijateljicama, uživati... svašta nešto... ne znam... a čak nemam ni dijete... divim se onima koji stižu stvari koje si zamisle, a imaju djecu, pa i onima koji ju nemaju, ja nemam pa ne stižem sve kaj zamislim... možda bih trebala malo posložiti listu prioriteta... iako sam i to pokušala, baš mi ne ide... Možda imate kakav savijet?!

Uglavnom, budući da nisam stigla uslikati svoju ovogodišnju proljetnu dekoraciju, htjela sam podijeliti s vama fotografije prošlogodišnje dekoracije uskršnjeg stola.

Nadam se da budem ove godine smislila nešto ljepše, ljepše ukrasila jaja (u planu mi je prirodno ukrašavanje bojanjem ljuskama luka i sl.), da budem sve to uspjela uslikati, napisala koju riječ o svemu tome i podijelila s vama...

Želim vam lijepe i sretne blagdane te da ih provedete u društvu vama najdražih osoba! Sretan Uskrs! :)

Fimo zahvalnice

Već neko vrijeme odgađam pisanje ovog posta jer nikako ne mogu smisliti kako da započnem svoju priču o izradi zahvalnica od fimo mase... i odgađala sam to toliko, a još uvijek ne znam kako početi, što uopće napisati, ali očito je da ne budem ni smislila ništa pametno pa evo ukratko moje priče o prvom većem projektu s fimo masom...

Ove godine sam za Valentinovo svom dečku napravila jednu pločicu od fimo mase na kojoj je bio zaljubljeni par... ta pločica se toliko svidjela M. i J., sada već bračnom paru, da su odlučili da umjesto klasičnih zahvalnica, koje se obično dijele gostima na vjenčanjima, imaju zahvalnice od fimo mase. Nisu imali nikakvih posebnih želja kako da one izgledaju, jedino sam dobila naputke za izradu mladenaca (i to ne baš detaljne). Kao inspiracija za pozadinu zahvalnice poslužio mi je crtić "Up" s obzirom da je taj crtić J. jedan od najdražih. Trebala sam napraviti 80 komada zahvalnica, a za izradu sam imala otprilike tri mjeseca, sasvim dovoljno da sve bez ikakve panike i strke završim na vrijeme... ali kako ja uvijek moram sve u zadnji čas raditi (užasno glupa osobina, navika, kako god), zadnja dva tjedna prije svadbe imala sam dovršenih tek 15 pločica i započetih toliko (ako se dobro sjećam, naime željela sam što dublje sve to skupa potisnuti ili izbaciti iz sjećanja)... Mislim da sam zadnji tjedan (tj. tjedan kad je bila svadba, koja je bila u petak) napravila oko 34 pločice. J. nije pojma imala kako ja zapravo napredujem (bolje ne plašiti mladenku pred samo vjenčanje), a to zapravo i nebi bilo bitno da se ona nije sjetila da bi te zahvalnice ipak trebalo zapakirati nekako... pakirati je inače mislila ona sama, ali ja si, sva u panici jer mi je ostalo još 30 pločica, uz sve uvalim još i pakiranje i izradu kartica za paketiće...

Dan prije vjenčanja bila sam malo luda, ali pod kontrolom (još mi je mama došla u Zagreb i pomagala pakirati dok sam ja žurno završavala pločice) sve dok nisam išla prebrojavati pločice i shvatila da mi ih fali 4, a još ih imam ni ne sjećam se koliko za završiti... da sve bude bolje, shvatim da mi nedostaje i jedna fimo masa koja mi je trebala za podlogu... Tada je uslijedio lagani živčani slom, plakanje i sl. no to mi uopće nije olakšalo situaciju pa sam se ubrzo pribrala... Tu noć sam bila budna do 5 sati ujutro, a u pol 6 sam morala krenuti na posao.
Kad sam se vratila s posla u sandučiću me čekala plava fimo masa za podlogu (moj dečko je sve organizirao, hvala mu na tome, jer da sam još morala nakon posla sa pola sata sna u Vukovarsku po fimo masu mislim da bi se upucala) i započela sam izradu posljednjih pločica. Dok su se zadnje pločice pekle, pakirala sam one koje sam dan prije napravila...
Dečko i ja smo kasnili na vjenčanje tri sata (na svu sreću propustili smo samo čin vjenčanja), bila sam mrtva umorna (čak sam u pol 12 otišla spavati u auto i u 1 se vratila na slavlje), ali uspjela sam! Mladenci su bili jako zadovoljni, ja sretna jer sam napokon bila gotova... ukratko bio je to jedan happy end!

Kasnije me pitala sestra da li sam naučila ponešto iz ovoga i budem li ubuduće na vrijeme počela s izradom čega već... pa ne znam... mislite li da jesam? :)

Handmade označivači stranica

U zadnje vrijeme stalno nešto tražim po internetu, otkrivam nove facebook stranice, nove blogove i dolaze mi na pamet kojekakve ideje koje zapravo i nemaju veze s onim što sam vidjela na otkrivenom. Neki dan sam gledala slike na facebook stranici E-sidora i uopće ne znam kako, ali gledajući te prekrasne stvarčice (koje svakako morate pogledati, ja sam se oduševila) u glavi mi se stvorila slika bookmarksa ili označivača stranica, koji zapravo uopće nemaju veze s onim što sam vidjela, no to nije važno. Uz to sam još dobila jedan mail sa zidnom naljepnicom koja je prikazivala anđela uz kojeg je bila ispisana molitva, a to me pak inspiriralo za jedan od bookmarksa. Inače mislim da je tu naljepnicu radila Ivona, čiji sam blog također nedavno otkrila (Izzy creations), a na kojem se, kao i na blogu E-sidora, nalaze prekrasne stvarčice (morate ih pogledati ako već niste). Da se ja vratim na bookmarkse... Rađeni su od malo debljeg papira (ili tankog kartona) na koji sam printala natpise, i figurica od fimo mase.

Pa ja sam prilično zadovoljna kako su mi ispali, naravno da uvijek mislim da mogu bolje, ali sve u svemu zadovoljna sam. Što Vi mislite? :)

Oslikani morski kamenčići

Ovaj post bih započela isprikom jer nisam odgovorila na tri lijepa komentara u prethodnom postu... nešto mi šteka sa prijavom i trenutno ne mogu odgovarati na komentare i ne mogu dokučiti u čemu je problem! Pa puno vam hvala na komentarima, uvijek im se obradujem kao dijete koje je dobilo najljepšu igračku u Svemiru :) S obzirom da ne mogu odgovoriti na komentare i pitanje gdje se moj mural dobrodošlice nalazi, dodala sam taj podatak u post o tom muralu... eto, sad kad sam se ispričala i zahvalila mogu krenuti dalje...

Ove godine sam za Uskrs bila na moru sa svojom obitelji (mamom, sekom, nećakinjom, tatom, šogićem i dečkom) u našoj vikendici (zapravo to i nije vikendica, nego naš drugi dom)... željela sam s mora donijeti ostatku svoje obitelji i prijateljicama neku sitnicu kojom bih im pokazala da sam mislila na njih. Sjetila sam se da im poklonim morske kamenčiće s plaže. No to sam već napravila jednom, ako ne i više puta... koji put su to bili samo kamenčići, koji put u kombinaciji sa školjkicama, pa sam ovog puta odlučila kamenčiće oslikati.

Moja sestra, nećakinja i ja smo se prošetale do plaže i krenule u potragu za kamenčićima koji su morali biti plosnatiji kako bih ih lakše oslikala. Nakon pronalaska kamenčića, oprala sam ih u moru, stavila u torbu i odnijela doma (to baš i nije bilo lako, rame mi je otpalo skoro jer sam pješačila oko jedan i pol kilometar s torbom punom kamenja).

Na kamenčiće oprane u moru sam olovkom skicirala željenu slikicu, a zatim sam bojala, čime drugim nego akrilnim bojama. Nisam ih lakirala iako bi bilo pametnije da jesam, a lakirati ih možete lakom u spreju za lakiranje nakon oslikavanja akrilnim bojama.

Svoje kamenčiće sam podijelila bakama, ujni, teti, roditeljima od dečka i prijateljicama. Svi su bili jako sretni (barem su izgledali sretno :) jer sam mislila na njih i poklonila im poklončiće koji su bili rađeni samo za njih.