Početna Ukrasi od tijesta Staro za novo Kontakt

utorak, 4. listopada 2011.

Fimo zahvalnice


Već neko vrijeme odgađam pisanje ovog posta jer nikako ne mogu smisliti kako da započnem svoju priču o izradi zahvalnica od fimo mase... i odgađala sam to toliko, a još uvijek ne znam kako početi, što uopće napisati, ali očito je da ne budem ni smislila ništa pametno pa evo ukratko moje priče o prvom većem projektu s fimo masom...
Ove godine sam za Valentinovo svom dečku napravila jednu pločicu od fimo mase na kojoj je bio zaljubljeni par... ta pločica se toliko svidjela M. i J., sada već bračnom paru, da su odlučili da umjesto klasičnih zahvalnica, koje se obično dijele gostima na vjenčanjima, imaju zahvalnice od fimo mase. Nisu imali nikakvih posebnih želja kako da one izgledaju, jedino sam dobila naputke za izradu mladenaca (i to ne baš detaljne). Kao inspiracija za pozadinu zahvalnice poslužio mi je crtić "Up" s obzirom da je taj crtić J. jedan od najdražih. Trebala sam napraviti 80 komada zahvalnica, a za izradu sam imala otprilike tri mjeseca, sasvim dovoljno da sve bez ikakve panike i strke završim na vrijeme... ali kako ja uvijek moram sve u zadnji čas raditi (užasno glupa osobina, navika, kako god), zadnja dva tjedna prije svadbe imala sam dovršenih tek 15 pločica i započetih toliko (ako se dobro sjećam, naime željela sam što dublje sve to skupa potisnuti ili izbaciti iz sjećanja)... Mislim da sam zadnji tjedan (tj. tjedan kad je bila svadba, koja je bila u petak) napravila oko 34 pločice. J. nije pojma imala kako ja zapravo napredujem (bolje ne plašiti mladenku pred samo vjenčanje), a to zapravo i nebi bilo bitno da se ona nije sjetila da bi te zahvalnice ipak trebalo zapakirati nekako... pakirati je inače mislila ona sama, ali ja si, sva u panici jer mi je ostalo još 30 pločica, uz sve uvalim još i pakiranje i izradu kartica za paketiće...







Dan prije vjenčanja bila sam malo luda, ali pod kontrolom (još mi je mama došla u Zagreb i pomagala pakirati dok sam ja žurno završavala pločice) sve dok nisam išla prebrojavati pločice i shvatila da mi ih fali 4, a još ih imam ni ne sjećam se koliko za završiti... da sve bude bolje, shvatim da mi nedostaje i jedna fimo masa koja mi je trebala za podlogu... Tada je uslijedio lagani živčani slom, plakanje i sl. no to mi uopće nije olakšalo situaciju pa sam se ubrzo pribrala... Tu noć sam bila budna do 5 sati ujutro, a u pol 6 sam morala krenuti na posao.
Kad sam se vratila s posla u sandučiću me čekala plava fimo masa za podlogu (moj dečko je sve organizirao, hvala mu na tome, jer da sam još morala nakon posla sa pola sata sna u Vukovarsku po fimo masu mislim da bi se upucala) i započela sam izradu posljednjih pločica. Dok su se zadnje pločice pekle, pakirala sam one koje sam dan prije napravila...
Dečko i ja smo kasnili na vjenčanje tri sata (na svu sreću propustili smo samo čin vjenčanja), bila sam mrtva umorna (čak sam u pol 12 otišla spavati u auto i u 1 se vratila na slavlje), ali uspjela sam! Mladenci su bili jako zadovoljni, ja sretna jer sam napokon bila gotova... ukratko bio je to jedan happy end!



Kasnije me pitala sestra da li sam naučila ponešto iz ovoga i budem li ubuduće na vrijeme počela s izradom čega već... pa ne znam... mislite li da jesam? :)