Početna Ukrasi od tijesta Staro za novo Kontakt

nedjelja, 28. studenoga 2010.

Bliži nam se Božić...


Jučer smo mama i ja u podne počele s ukrašavanjem našeg doma... Zapravo ja sam ukrašavala dok su svirale božićne pjesme, a vani se sve bjelilo (dan prije je pao snijeg), a mama je hodala na tavan, pa je išla van po imelu, pa opet na tavan, gore dolje, sim tam... kako bi meni donjela sve što mi je bilo potrebno za izradu vjenčića, ljuljačka za prozore i sl...

Navečer je sve bilo spremno za Prvu adventnu nedjelju!

Neću vas zamarati sa postupcima ukrašavanja i sličnim, već samo uživajte u slikicama... :))


I za kraj malo zimskog ugođaja...

ponedjeljak, 15. studenoga 2010.

Slika u izlogu

Meli je napokon otvorila svoja vrata u Vlaškoj 45! Otvorenje je bilo i više nego uspješno... kolačići su bili njami - njam, torte također, dijelili su se poklončići, pio se šampanjac... i sve to u prekrasnom ambijentu (barem je meni prekrasan :) slastičarnice Meli u kojem se osjećate kao kod kuće, ili prije kod svoje bake (ili vas vraća u prošlost) i poželite zauvijek ostati tamo uživajući u prekrasnom mirisu kolačića, čokolade, cimeta...

No prije otvorenja, a nakon završetka mog murala, bilo je još jaaaaako puno posla. Na meni je bilo osmisliti izgled izloga na kući u kojoj se nalazi slastičarnica. Bilo je puno ideja, ali sam na kraju shvatila da ni jedna nije dobra i smislila najkompliciraniju varijantu koju sam valjda mogla. Baš tipično za mene. Ideja je bila nacrtati ili gotove torte i kolačiće ili izradu torta i kolačića. Ujna i ja smo se odlučile za ovo prvo s obzirom da je to ipak izlog, a u slastičarnici već imamo sliku izrade torte, odnosno ukrašavanja.

I tako sam otišla u slastičarnicu, izmjerila izlog (doduše ne sama), otišla kupiti šperhploču (opet ne sama, trebalo je to i nositi budući da je visoka 160 cm i široka oko 80 cm), uzela olovku, akrilne boje i prionula na posao. Prvo sam obojala pozadinu. Zatim sam, kad se boja posušila, olovkom nacrtala torte i kolačiće i počela bojati.


Kako sam bila na podu i klečala cijelo vrijeme, koljena su me tako boljela da sam jedva noge izravnala... užas...


Onda se baka dosjetila da raširimo stol u blagavaonici i da slikam tamo. Premjestila sam se sa ogromnom šperhpločom i bojama u blagavaonicu i nastavila sa slikanjem...


Međutim taj položaj slikanja je bio grozan za kralježnicu. Unatoč tome slikala sam i dalje... Boje je bilo posvuda. Nekoliko puta sam i stala na tanjuriće s bojom (papuče su završile u smeću).


Sve u svemu, slikanje te slike je bio zanimljiv i kreativan (i pomalo bolan) provod... ali i slatki jer sam dobila prefine kesten kuglice (kao energiju "umjetnici" :) uz koje bol nije bila bitna, a ni obojan pod i papuče.


Rezultat obojanih papuča, bolnih koljena i bolne kralježnice bila je slika koja danas stoji u izlogu slastičarnice Meli u Vlaškoj 45.